Promocija romana “Zaključana vrata: Sutješki monolozi” autora Željka Ivankovića, bit će održana, u četvrtak, 7. marta, u 19,00 sati u galeriji BKC-a. Promociju organizuje Hrvatsko kulturno društvo Napredak, u saradnji sa Bosanskim kulturnim centrom KS. Knjigu koju su zajednički objavili: „Dobra knjiga“ Sarajevo i Synopsis, Sarajevo -Zagreb“, će na promociji uz autora, predstaviti Alen Kristić i Mladenko Marijanović. Moderator će biti Izedin Šikalo.
Književnik Željko Ivanković je rekao da se dugo pripremao za ovaj roman, gotovo osam godina, a pisao ga je dvije godine.
“Meni je važan, jer govori zajedno s pričom o Varešu (a Vareš i Sutjeska su jedan kulturno-povijesni i civilizacijski prostor), o nestajanju i nestanku srednjobosanskog hrvatstva, odnosno, na tom primjeru, o nestanku, demografskom umiranju Bosne, pa i širih prostora, u zemljama u kojima smo ratovali za prostor, a sad je taj prostor pust, kuće su zaključane, a naš svijet je negdje drugdje: od Irske i Njemačke do Australije i Kanade. No, nisu to tako široko postavljeno, teme koje me zanimaju. Piščevo je da priča priču, i ja sam ovdje ispričao priču, ili nebrojeno mnogo priča u velikom mozaiku “sutjeških monologa”, podvukao je književnik Željko Ivanković.
Ovo je peti Ivankovićev roman. Autor predgovora Josip Mlakić ovaj roman vidi u prirodnoj cjelini (kao duologiju) s romanom „Rat i sjećanje“ za koji je Ivanković dobio Nagradu Gjalski 2016. godine.
Mlakić je zapisao da su „nakon romana „Rat i sjećanje“ koji je neka vrsta vareško-sarajevske ratne kronike, „Zaključana vrata“ sutješka kronika. Pa, ipak, to nije samo priča o ratu iz devedesetih, to je mnogo šira priča, priča u rasponu od više od 50 godina jednog socio-kulturnog ambijenta gdje se kroz priču o jednoj obitelji daje mnogo širi okvir.
O autoru:
Željko Ivanković je bosanskohercegovački i hrvatski književnik, esejist, književni kritičar, urednik, novinar i prevoditelj.
Rođen je 29. augusta 1954. godine u Varešu, gdje je završio osnovno školovanje. Klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a studij književnosti je pohađao u Novom Sadu i Sarajevu gdje je diplomirao.
Član je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog centra PEN-a, te Duštva pisaca BiH i bosanskohercegovačkoga PEN-centra. Uređivao je brojne časopise, revije i novine, među kojima i Lica (1979.-1981.), Život (1985-1989), Dalje (1991-1992), Obzor (1991.), Herceg Bosnu (1991.-1992.), Hrvatski i bošnjački tjednik (1994.-1995.) i Slovo (1994.-1995.).
Poezijom i prozom zastupljen je u više antologija hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti. Koautor je nekoliko čitanki za osnovnoškolsko obrazovanje te suradnik “Hrvatskog biografskog leksikona”, “Hrvatske enciklopedije” i “Hrvatske enciklopedije BiH”. Neka od njegovih djela prevedena su na brojne svjetske jezike.
Dobitnik je književnih nagrada za poeziju (1997., 2011.),esej (1977.) i radiodramu (1993.) na anonimnim natječajima u zemlji, kao i za priču na međunarodnom natječaju Serra 1999. (treća) i 2001. (prva), dok je za knjigu eseja “(D)ogledi, III” dobio (2000.)nagradu Antun Branko Šimić ,za roman “Rat i sjećanje” dobio je 2016nagradu Ksaver Šandor Gjalski a nagradu Krešimir Šego kao najuspješniji autor za mlade 2017. godine.
Pojedini eseji, proza i poezija, kao i publicistički prilozi, prevedeni su mu na dvadesetak svjetskih jezika.