Uspješnice festivalskog i univerzitetskog života filma “Boje i ritmovi nemira”

Uspješnice festivalskog i univerzitetskog života filma “Boje i ritmovi nemira”

U prvoj sedmici decembra dokumentarni film Saide Mustajbegović „Boje i ritmovi nemira“ imao je tri projekcije i to u Novom Sadu, Pragu i Brnu. Prvo prikazivanje bilo je u okviru Balkanofilmofilije vojvođanskoj prijestolnici gdje je autorici uručena nagrada za najbolji dokumentarni film dobivena u okviru SEE film festivala Paris Berlin Washington. Druge dvije projekcije i razgovor o filmu organizovane su u okviru univerziteta u Pragu pa potom i Brnu.

Film o avangardnoj grupi Collegium Artisticim koja je djelovala u Sarajevu od 1939. do 1941. godine rađen je u produkciji Bosanskog kulturnog centra Kantona Sarajevo u koprodukciji sa BHRT. Premijerno je prikazan simboličnog 9. maja prošle godine u BKC poslije čega je imao dosta projekcija a festivalski život započeo je na Sarajevo film festivalu.

Tokom ove godine dokumentarni film o avangardnoj grupi Collegium Artisticum 1939-1941 imao je premijeru na nacionalnoj televiziji koja je i koproducent. U maju je u deset dana dobio dvije međunarodne nagrade za najbolji dokumentarni film i to na SEE film festivalu Paris Berlin Washington i Barcelona INDIE AWARDS BIAF. Tokom ljeta prikazan je kao prateći program prikazan na 42. Pozorišnim/Kazališnim igrama Bosne i Hercegovine u Jajcu, u septembru je u podgoričkoj Kinoteci prikazan na danima “Balkanofilmofilije Paris-Berlin-Washington-Podgorica 2023”, a koncem novembra u istoj organizaciji u Novom Sadu.

Upriličene su tri projekcije  razgovori o avangardnoj grupi Collegium artisticum  na tri evropska univerziteta: oktobru je organizovan seminar na UCL School of Slavonic and East European Studies (SSEES) u Londonu sa autoricom u okviru kojeg je prikazan film, u decembru su bile projekcije i razgovor o filmu u Pragu u saradnji sa Research Centre for Memory Studies Russian and East European Studies Dept. a u Brnu Filozofická fakulta / Faculty of Arts Ústav slavistiky / Department of Slavonic Studies. 

Značajno je istaći da na svakoj projekciji gdje je bio organizovan i razgovor učesnici u imali vrlo dinamičnu diskusiju bez obzira na njihov kulturni i socijalni kontekst što svjedoči o direktnim i živom poveznicama bosanskohercegovačkog društva sa evropskim historijskim tokovima.

U publici u Brnu bio je profesor Ladislav Hladky, sa Odsjeka za historiju na Akademiji znanosti Republike Češke, a fokus njegovog naučnog djelovanja jeste baš proučavanje historije kulturnih odnosa Čeha i Južnih Slavena.  Uz komplimente autorici istakao je da iako puno znaju o makro poziciji i prilikama u Bosni i Hercegovini upravo mikro priče poput ove o grupi Collegium Artisticum pokazuju da „Sarajevo nije samo neki tamo grad na Balkanu“, kako se to većinom misli, nego da je u Sarajevu zapravo uvijek bio jedan centar kulture u mnogim vremenima“.

Događaji u Pragu i Brnu organizovani su zahvaljijući angažmanu profesorice Kateřina Králová i profesora Petr Stehlíka.  

Inače dokumentarni film govori o grupi Collegium Artistikum je 1939. i 1941. napravila predstave po uzoru na sintetički, ili totalni teatar po uzoru na Emila Buriana iz Praga. Nakon druge predstave u kojoj su bile četiri jednočinke, zabranjen je rad CA. Članovi grupe kroz mnoge aktivnosti (pozorište, koncerte, predavanja, strip, izložbe itd.) na čudesan način u središte Sarajeva su donosili sve ono što se te decenije dešavalo u evropskim kulturnim središtima (Parizu i Pragu) ali i ono što se dešavalo tih godina u Španiji i Njemačkoj pa čak i Rusiji. Specifičnost njihovog djelovanja je da su avangardnu umjetnost uronili u tradicionalni ambijent. Autorica filma priča priču o jednom od čuda bosanskohercegovačkog duha i bunta koji su u predratnom Sarajevu, a već ratnoj Evropi, djelovali bez ikakve finansijske pomoći, isključivo se oslanjajući na vlastita sredstva i snage. Koristeći video arhivskim sjedočanstvima, štampom, slikama i lecima iz tog vremena autorica ilustrira ambijent u kojem su djelovali. Zabranjenom i izgubljenom knjigom „Zašto plače mala Ema“ u filmu je pokazana atmosfera u mračnom vremenu gdje se entuzijazmom i znanjem, dešavala vrhunska umjetnost obojena svim onim što je ovdašnja narodna kultura i što je Evropa baštinila u prvoj polovici 20.-og stoljeća. Osnivači Collegium Artisticuma bili su Oskar Danon, Vojo Dimitrijević, Jahiel Finci i Anika Rajs.