Skupština Kantona Sarajevo proglasila je 5. februar Danom sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva od strane agresora u periodu opsade 1992–1995. godine. Tim povodom, 5. februara 2026. godine obilježit će se 32. godišnjica masakra na pijaci Markale. U 12 sati na pijaci Markale bit će upriličeno polaganje cvijeća na Spomen-obilježju ubijenim sugrađanima, a u 12.30 sati u Narodnom pozorištu bit će održana zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća općina s područja Kantona Sarajevo.
U sklopu komemorativne sjednice u Narodnom pozorištu bit će otvorena izložba Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu pod nazivom: „Zločini na Markalama: ubijanje i ranjavanje civila – suđenje zločincima, negiranje istine, otpor zaboravu“, čiji su autori dr. sc. Muamer Džananović – direktor Instituta, dr. sc. Merisa Karović-Babić – viša naučna saradnica Instituta, i mr. Sead Muhić – operativni saradnik Instituta.
Izložba će, nakon otvaranja u Narodnom pozorištu, od 6. februara biti otvorena za posjetioce u Bosanskom kulturnom centru Kantona Sarajevo.
Izložba pruža pregled opsade Sarajeva (1992–1996) i detaljno dokumentira dva masakra na Markalama – 5. februara 1994. godine, kada je ubijeno 68 civila, te 28. augusta 1995. godine, kada su ubijena 43 civila. Materijal prezentiran u okviru izložbe obuhvata ekspertske izvještaje, dokumente UNPROFOR-a, sudske presude ICTY-ja, medijske izvještaje, kao i fotografije i video-materijale. Posebno mjesto zauzimaju arhivska građa i izdavačka djelatnost Instituta. Posebno je značajno što izložba prikazuje fotografije svih ubijenih žrtava oba masakra, kao i popis ranjenih. Izložba također tematizira odgovorne za zločine na Markalama, naglašavajući poraznu činjenicu da pred Sudom Bosne i Hercegovine do danas niko nije odgovarao za ove, ali ni za brojne druge zločine počinjene u Sarajevu tokom opsade. Autori izložbe dodatno obrađuju NATO-ovu intervenciju “Deliberate Force“, izvedenu dva dana nakon masakra 1995. godine, te izložbu zaključuju osvrtom na institucionalni revizionizam ovih zločina, prisutan od vremena njihovog izvršenja do danas.