Uprava JU „Bosanski kulturni centar Kantona Sarajevo“ danas je organizirala premještanje kamene Menore, autorski rad arhitekte Zlatka Ugljena. Menora (svijećnak, poznati jevrejski simbol) je vraćena na isto mjesto gdje je godinama stajala. Do izmještanja Menore sa izvornog mjesta došlo je u vrijeme rekonstrukcija 2018.-te u Atriumu ovoga historijskog prostora i, iz nepoznatih razloga, nikada nije tu vraćena.

Ovo svojevrsno nasilje nad kulturnim i historijskim nasljeđem od tada izaziva negodovanje kod autora rada, Jevrejske zajednice u Sarajevu i kulturne javnosti.

Premještanje ovoga velikog i masivnog rada urađeno je pod stručnim nadzorom i od sada se ovaj kulturno-historijski spomenik nalazi ponovno na orginalnom mjestu.

Nakon izgona iz Španije, Jevreji su na tlo Bosne i Hercegovine došli prije 450 godina. Otomanska imperija rado je primila hiljade i hiljade jevrejskih izbjeglica koji su ovdje našli svoj dom. Sefardski Jevreji naselili su se tada po mnogim gradovima na tlu BiH, gdje su gradili svoje stambene objekte, hramove, institucije i groblja. Dolaskom Austro-Ugarske, stiže i drugi val Jevreja iz centralne Evrope, Aškenazi, koji također ostavljaju svoj trag u arhitekturi bh. gradova.

Gradnja sinagoga nastavila se u bogatijem i raskošnijem stilu, jer se rodila želja da se izgradi veliki novi hram koji će koristiti i Sefardi i Aškenazi.

Ideja o izgradnji najvećeg Jevrejskog hrama na Balkanu se rodila 1923. godine, zbog potreba lokalnog stanovništva, jer je kapacitet jevrejske sinagoge mogao da primi samo jednu petinu tadašnje populacije vjernika. Godine 1926. je postavljen kamen temeljac i započeti su radovi, da bi se objekat u konačnici završio 1930. godine.

Njegova posebnost bila je velika kupola eliptičnog tipa, prečnika 22 metra i visine tridesetak. U ogromni prostor ulazilo se sa sjevera, iz današnje ulice Zelenih beretki, kroz aulu omeđenu sa deset stubova.

Hram je imao 700 sjedećih mjesta, a mogao je primiti oko 2.000 ljudi. Zidovi su bili od kineskog mermera i obloženi mozaikom.

Il Kal Grandi, Veliki hram, kako je na ladinu nazvan, nije dugo plijenio svojim sjajem – opljačkan je i devastiran za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je Sarajevom upravljala Nezavisna država Hrvatska.   

Nakon rata, Jevreji su ovu građevinu poklonili Sarajevu, kako bi ona služila razvoju kulture. 

Vrijeme socijalizma, vrijeme nacionalnog buđenja.

Rekonstrukciju devastiranog objekta preuzima tada mladi arhitekta Ivan Štraus. U duhu tadašnje moderne, Štraus “osavremenjuje” prostor horizontalno pregrađujući kupolu, te prizemlje. Na taj način, od jednog su prostora napravljena tri – galerija, dvorana i potkrovlje, ali je izgubljena akustika kojom je odisao Il Kal Grandi.

Danas, kada je aktualizirana inicijativa za adaptiranje ovog prostora u reprezentativnu koncertnu dvoranu, i vraćanje prvobitne akustike, arhitekta Ivan Štraus izjavio je da je on jedan od rijetkih arhitekata koji ima priliku popraviti svoje greške.

U atriju koji je tada izgrađen pažnju je privlačila i stilizirana Menora, kameni jevrejski svijećnjak, koji je dizajnirao arhitekta Zlatko Ugljen. Prilikom otvaranja objekta, 1965. godine, gradonačelnik Sarajeva, Salko Lagumdžija, je postavio ovu kamenu Menoru u znak zahvalnosti Jevrejskoj zajednici koja je svoju sinagogu poklonila gradu Sarajevu da je koristi kao Kuću kulture.

O MENORI:

„Poznato je da je Petoknjižje vječna knjiga koja govori svim generacijama i u svakom vremenu, ali što iz “nacrta izgradnje Hrama”, što čitamo ovaj tjedan, može naučiti naša generacija koja gradi nebodere i svemirske letjelice te se bavi genetskim inženjeringom?

Postoje mnoge sličnosti između izgradnje svetoga Hrama i stvaranja svijeta, ali usredotočimo se na jedno djelo i njegovu pouku – Menoru (svijećnjak sa sedam krakova u obliku drveta), poznati židovski simbol:

“Načini svijećnjak od čistoga zlata. Svijećnjak neka bude skovan. Njegovo podnožje, njegov stalak, njegove čaše, čaške i latice – sve neka bude od jednoga komada.

Šest krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane stalka, a tri kraka s druge strane stalka. Na jednome kraku neka budu tri čaše u obliku bademova cvijeta, svaka s čaškom i laticama. Tako za svih šest krakova što budu izbijali iz stalka svijećnjaka… Njihove čaške i njihovi krakovi sačinjavat će jedan komad s njim – sve skovano u jednome komadu od čistoga zlata. Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda…” (Izlazak 25:31-37).

Svrha Menore bila je “da osvjetljuje prostor sprijeda”. Na mnogim mjestima u Petoknjižju svjetlost i svijeća simboliziraju mudrost: “Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost” (Mudre izreke 6,23). Ali, kakav je odnos Menore i svjetlosti mudrosti koja iz nje izvire?

Za početak, Menora je jedino djelo u Hramu načinjeno potpuno od zlata. Zlato je simbol trajnosti, koje je nepromjenjivo i na koje ništa ne utječe. Oblikom Menora podsjeća na drvo: u njezinu se podnožju nalazi deblo iz kojega izlazi sedam krakova, po tri sa svake strane i jedan u sredini. Sedam grana predstavlja raznovrsnost ljudske mudrosti koja je vidljiva na svim poljima: filozofiji, medicini, umjetnosti, prirodnim znanostima, tehnici itd. Ali, u obliku Menore, koja je izrađena od jednog komada zlata, sva je ta raznovrsnost skladno ujedinjena. Sve su grane povezane i postoje zahvaljujući središnjoj grani, a niti jedna nije neovisna i samostalna. Svjetlost srednje grane svijetli prema gore, dok drugih šest svjetala svijetli prema srednjem svjetlu.

To ukazuje da je središnje svjetlo izvor i svrha. Svjetlost Petoknjižja, božanski moral, ono je središnje svjetlo, vrijednost i izvor koji se nikada ne mijenja (zlato). Ljudska mudrost i talenti imaju mnogo lica i oblika, ali moraju biti svjesni da nisu neovisni i moraju misliti na svoj izvor. Kao što su sva svjetla usmjerena prema onom središnjem, sve grane mudrosti moraju slijediti apsolutni moral i tek će tada biti blagoslovljene.

Ljudska je mudrost izmislila mnoštvo stvari – no, upotrebljavaju li se one moralno? Sjetimo se samo dubioza s kojima se suočava znanost: nuklearnih reaktora, genetskog inženjeringa, sposobnosti da stvorimo čudovišta itd.
Naš nam osjećaj morala pomaže da odlučimo kako ćemo nešto koristiti – za dobro ili za zlo. Zato nas Menora podsjeća da je znanje moć koju mora nadzirati božanski moral.“

rabin Kotel Da Don